Pop muzika nema jedan jasno definisan trenutak nastanka, ona je uvek bila ono što je masama dostupno i prihvatljivo. Ali moderan pop kakav poznajemo počinje 50-ih u Americi i Britaniji, kada se rok i rol počeo komercijalizovati i uobličavati u kratke, pamtljive pesme sa horom koji se ponavlja. Bitlsi su 1964. promenili sve — njihov nastup u emisiji Ed Sullivan Show gledalo je oko 73 miliona gledalaca. “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” (1967) pokazao je da pop album može biti umetnički iskaz. Majkl Džekson je 1982. sa “Thriller” postavio standard koji ni danas nije srušen — spojio je pop, rok i R&B na način koji je bio istovremeno inovativan i pristupačan. Madona je redefinisala šta znači biti pop zvezda — nije se prilagođavala trendovima, ona ih je pravila. Beyoncé je 2016. sa “Lemonade” dokazala da pop album može biti politički, vizualni i umetnički manifest istovremeno.
Bitlsi, Majkl Džekson i Madona su postavili temelje. Moderni vizionari poput Beyoncé, Tejlor Svift i The Weeknd nastavljaju da pomeraju granice šta pop može da bude.
